B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE:
DOBIVANJE TOPLE VODE PREPISIVANJEM
Kako neki – navodno, i tobože i pametni ljudi – danas u 21. stoljeću misle da se topla voda izmišlja i dobiva prepisivanjem. – Pa hajd`dmo po redu, – ispočetka.
Hm. Topla voda. „Ha dva o“ – kažu kemičari. Nepismen i malo munjen čovjek pitao bi ih je li to samo hladna voda ili je to i topla voda. Jer, rekao bi im kemičar, voda se na Zemlji javlja (izvire) i kao hladna i kao topla, samo što mi često – kada govorimo o vodi – ne spominjemo ovu toplu vodu jer zaboravljamo da te izvorske tople vode ima puno, puno manje nego ove hladne. U osnovi prirodna je i jedna i druga. – Ipak tu toplu vodu nesrazmjerno često spominjemo jer fenomen tople vode često, i kada treba i kada ne treba, u razgovornom jeziku rabimo u „prenesenom“ smislu, značenju i govorničkim vratolomijama. – No dobro – važno je, glavno je za fenomen vode, bilo hladne ili tople – jest činenica da bez vode nema života! – Ona je – voda, dakle – conditio sine qua non opstojnosti života, bilo kakvog i bilo kojega života na Zemlji, biljnog i/ili životinjskog odnosno ljudskog, napose.
Naime, kaj, – rekao bi veliki hrvatski novinar, pokojni Joža Vlahović iz „Vjesnika“ i „VUS“-a. – Jer, ovu toplu vodu pod navodnim znacima neki ljudi povremeno rabe i kao floskulu fenomena tople vode za neke tvrdnje i mišljenja koja nikako ne mogu prihvatiti kao razumno ispravna rješenja. – Kaže se, naime, „što ćemo mi izmišljati toplu vodu“ kada to npr. Austrijanci rade uspješno i kvalitetno pa mi, jednostavno prepišimo to od njih, i to je i za nas kao najbolje rješenje, naprimjer – što ja znam … naprimjer za zbrinjavanje otpada u gradovima. Ha – jednostavno PREPIŠIMO njihove pravne regule i prihvatimo praktičan primjer Austrije, ovamo kod nas, – i eto rješenja odlaganja otpada i nama. – I, sada, kada bi se tako izrečen sud izrekao u najširem obliku smisla pejorativno, ja ne bih imao ništa protiv, ali … – ali neki ljudi, k tome i visoki dužnosnici veoma često tu floskulu upotrijebe i doslovno misleći PREPIŠIMO to – npr. taj njihov zakon, – e, onda mi zaista dođe poludjeti i poslati toga visokog dužnosnika ili dužnosnicu u „tandara mandara Babilonsku“, kako bi rekao Vojo Šiljak u nekada davno popularnoj emisiji „Taxi za Babilon“ Radio-Zagreba! – Ma čovječe, ma, gospodo, ma druže, gospodine državni tajniče … pa, to PREPIŠIMO je najgore moguće rješenje za srediti neke stvari (ljudske odnose) u svome slučaju, u svojoj zemlji, u svojoj općini, gradu ili gdje već!
Sjećam se – davno je to bilo pa mlađi čitatelji neće moći stvoriti pravu sliku problema kojega spominjem – sjećam se, dakle, i to iz profesionalnog iskustva pravnika u privredi, kako je jedan od direktora na Zboru radnika (svi zaposleni u tom našem poduzeću) u žestokoj raspravi oko usvajanja i donošenja pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika rekao da „što mi tu sada izmišljamo toplu vodu“ kada je to odlično riješeno u pravilniku jednog dobro stojećeg poduzeća u Splitu. Kad sam koji dan poslije toga Zbora radnika, nakon što sam od kolege iz toga dobrostojećeg poduzeća pribavio taj njihov famozni pravilnik i malo ga proučio, pozvao sam onoga našeg direktora i rekao mu da on kao direktor po tom „prepišimo ga“ pravilniku, on, direktor, nikako ni teoretski ne bi mogao nikada (!) dobiti stan. – Razrogačenih očiju gledao me i pitao kako je to moguće. „Tako glupane što, kako na Svijetu ne postoje dva ista čovjeka, osobe, tako ne postoje ni dva istovjetna Miroslava Barića, pa onda isto tako ne postoje niti dvije firme u svemu u potpunosti istovjetne.“ – I tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj susjed gospodin Grgić s četrnaestoga kata u stanu iznad mojega.
Da se u konačnici razumijemo: dobro je znati tuđa iskustva u određenim (sličnim) stvarima, ali nikada to nisu „u preslici“ i ista iskustva koja mi imamo. To, pogrešno, suludo, PREPISIVANJE tuđih zakona i drugih pravnih akata koštalo nas je – po mome osobnom stručnom iskustvu – gotovo doslovnim prepisivanjem Zakona o javnoj nabavi, Zakona o trgovačkim društvima i još nekoliko provedbenih propisa na osnovu ta dva zakona. – I, onda mi, nekidan dođe visoko rangirana gospođa direktorica u „Hrvatskim vodama“ i javno kaže kako mi tu nemamo što „izmišljati toplu vodu“ nego taj propis doslovce prepisati od – ni manje ni više – od Mađara jer da to kod njih odlično funkcionira, a direktorica ne uzima u obzir da Mađarska nema mora i da će im za koju godinu Balaton u potpunosti ishlapiti pa neće imati ni tu veliku baru vode koju za sada još imaju!!!***
*** Ne valja. Nije dobro, – neću to ovako objaviti. – Pravnički teoretski i iskustveno nije dovoljno dobro argumentirano, – ne valja i neću objaviti.
Ili ipak … ako bi … onda bi to bilo preširoko a ovako je ipak malo sažetije i … valjda, dovoljno jasno. – Ma, još ću vidjeti. – Ipak, evo objavljujem pa kud puklo da puklo.
Zdravi i veseli bili.