B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE: (bez naslova))
U jednom nedavnom od ovih mojih tekstova pisao sam o odijevanju tzv. JAVNIH osoba (znate ono o razdrljenim košuljama, bez kravata). Ovaj puta bih nešto slično što će vam dati naslov teksta kojega sam iz pristojnosti „sakrio“ u sâm tekst, jer želim ostati ljudski pristojan, što je danas sve rjeđa pojava, pa se evo pridružujem „skrivenim“ stvarnim naslovom ovoga teksta koji glasi:
„E, JA SAD STVARNO MORAM IĆ` PIŠAT!“
Ovo je rečenica koju izgovara – na komedijaškom ratnom kriznom štožeru otoka – glumac Ivan Brkić, „Roko Papak“ u filmu Vinka Brešana, „Kako je počeo rat na mom otoku“, – jednom od najgledanijih domaćih filmova snimljenih od rata naovamo.
E, – pa ja ću, dakle, u duhu već gotovo uvriježenog, a nedostojnog JAVNOG nastupanja naših JAVNIH uglednika, na čelu s predsjednikom države, – o toj ružnoj, sramotnoj i već uobičajenoj pojavi kazati par riječi.
Slažem se da ovo nije bogznakako važna stvar, ali uzimajući u obzir učestalost gotovo uličarskog javnog međusobnog ophođenja naših političkih i inih prvaka, – ovaj naslov je čista limunada. – Predsjednik države predsjedniku parlamenta posprdno kaže da je „Njonjo,“ a ovaj mu odgovara svojom fotografijom u kupaćim gaćicama; predsjednik države predsjedniku Vlade da je … ne znam što i kako sve ne, ali obavezno ljudski posprdno; predsjednik države ministru obrane (sirovo) ali gotovo uličarski da je „maznuo“ lovu od ugovorenih francuskih aviona; u Saboru se časte „replikama“ i „ispravcima pogrešnih navoda“ da pas s malom ne bi polizao, – a sve to tobože učeni ljudi, intelektualci i visokoobrazovani zastupnici i zastupnice.
Ma, ne znam, mogu čak i razumjeti pojedinačne i/ili povremene sitne provokacije oporbe i vlasti (većine), ali svjedočimo svakodnevne slučajeve razmjene drastične i ne primjerene slengovske i kočijaško žargonske komunikacije u JAVNOM medijskom i službenom komuniciranju JAVNIH i SLUŽBENIH osoba!?
Nemojte se iznenaditi ako jednog dana u izravnom TV prijenosu saborske sjednice predsjedavajući javno se obrati zastupnicima da sjednicu prekida i daje 5-minutnu stanku, ili da koji od zastupnika ne zatraži stanku jer ide tamo na ono mjesto kao i Roko Papak u „… početku rata na našem otoku.“
Zdravi i veseli bili.